Svi volimo internet – možeš da se igraš, gledaš videe, pričaš s ekipom, slušaš muziku, pa čak i učiš. Ali ponekad, ni ne primijetimo koliko vremena prođe dok skrolamo, klikćemo i gledamo u ekran.

Nema preciznog broja minuta ili sati koji je „previše“, ali postoje znakovi koji ti mogu reći: „Hej, možda je vrijeme da napraviš pauzu“.

Znakovi koje ne smiješ ignorisati

• Možda ti se desilo nešto od ovoga:
• Glava ti je teška, oči te peckaju, a svjetlo s ekrana postaje naporno
• Odjednom ti više ni igrica nije zanimljiva, sve te nervira
• Tvoj telefon ili tablet je toliko vreo da bi mogao da pečeš jaja na njemu
• Osjećaš se usporeno, razdraženo ili ti je teško da se fokusiraš
• TV ili platforma za gledanje filmova te pita: „Još uvijek gledaš?“

Ako si klimnuo/la glavom na bilo šta od ovoga – jasno je, vrijeme je za pauzu.

Šta sad? Balans je ključ!

Zamisli svoj dan kao tanjir. Ako ga napuniš samo internetom, nema mjesta za sve druge „sastojke“ koji ti trebaju: kretanje, druženje, učenje, igre, odmor.

Ne radi se o tome da je internet loš – on je super kad ga koristiš pametno. Ali isto kao što ne bi pojeo/la samo čokoladu za svaki obrok (mada zvuči primamljivo, znamo), tako ni ekran ne bi trebalo da zauzme cijeli tvoj dan.

Evo nekoliko trikova da ostaneš u balansu:

• Prvo obaveze, pa zabava: završi školu i zadatke prije nego što se uloguješ
• Uređaji ne spavaju s tobom: ostavi telefon van sobe kad ideš na spavanje
• Ne moraš uvijek biti dostupan/na: nije kraj svijeta ako propustiš jedan online poziv s ekipom
• Dok se uređaj puni, puni i ti baterije: idi prošetaj, protegni se, popij vodu
• Napravi pauze čak i kad ti se ne čini da su ti potrebne – tvoj mozak i tijelo će ti biti zahvalni
• Ako ti nešto smeta ili ne znaš kako da postaviš granicu – pričaj s odraslom osobom kojoj vjeruješ.

Internet je super, ali ti si važniji/važnija

Svijet van ekrana je pun zanimljivih stvari. Kad napraviš balans, biće ti lakše da uživaš i u onome što se dešava online i u stvarnom životu.

Zato – ne moraš da se odrekneš telefona, ali ponekad je dovoljno da ga samo spustiš na sto, duboko udahneš i sjetiš se: život se ne dešava samo na ekranu.